Institucionalni razvoj kao uslov ekonomskog razvoja Zapadnog Balkana
Sažetak: Privrede Zapadnog Balkana prošle su kroz dve faze svoga razvoja u poslednje dve decenije. U prvoj fazi, pre svetske ekonomske krize, rast je bio uglavnom baziran na prilivu kapitala iz inostranstva i rastu potrošnje. Trgovinski, pa i tekući platno bilansni, deficiti održavani su na relativno visokom nivou a privredni rast je gravitirao tzv. nerazmenljivom dela bruto domaćeg proizvoda. Preovladavao je umereni privredni razvoj. Institucionalne i strukturne referme, nažalost, uglavnom su ostale bez dovoljne dubine u tom periodu. Nakon finansijske krize, reformski procesi u pojedinim zemljama su uglavnom usporeni, a institucionlne reforme su ponegde ne samo zaustavljene nego i nazadovale. Postali su potpuno vidljivi fundamentalni problemi privreda Zapadnog Balkana: ljudski kapital (kvalitet obrazovanja i brojnost radne snage) i institucionalne slabosti održavaju nisku produktivnost i konkurentnost privreda. Otuda ne čudi zadržavanje relativno nižih stopa privrednog rasta i odsustvo kovergencije (približavanja) sa zemljama Centralne i istočne Evrope pa i sa zemljama u okruženju koje su članice EU. Zastoj u institucionalnim reformama i EU integraciji Regiona, ne omogućava ubrzavanje privrednog rasta Zapadnog Balkana. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na značaj institucionalnih reformi i razvoja ekonomoskih institucija kao nužnih preduslova ubrzavanja EU integracija i ukupnog privrednog razvoja Zapadnog Balkana.
srpski
2022
© All rights reserved
Ključne reči: Zapadni Balkan, institucionalni razvoj, ekonomska politika, regionalni privredni rast