Centralna zona Novog Pazara Programske osnove koncepata u periodu od 1956 do 1968 godine
Sažetak: U periodu posle drugog svetskog rata, na prostoru Jugoslavije se pristupa masovnoj izgradnji objekata porušenih u ratu i gradnji novih, u skoro svim gradovima zemalja Jugoslavije. Gradnja objekata se izvodi u stilu Modernizma sa izmenjenim programskim osnovama. U tom periodu u gradovima širom Jugoslavije je bila zastupljena izgradnja objekata kako društvenog standarda, tako i stambenih objekata jednoporodičnog i kolektivnog karaktera. Ovaj rad posvećuje pažnju razvoju arhitektonskih i urbanističkih koncepcija iz perioda jugoslovenskog modernizma na području Novog Pazara, kao specifične sredine. Specifičnost se najpre ogleda u kontekstu tradicionalne orijentalne arhitekture. Rad ima za cilj da prikaže modernističko delovanje tokom šezdesetih godina XX veka na teritoriji Novog Pazara i prikaže uticaje, činioce i faktore na osnovu kojih je proizvedeno funkcionalno rešenje centralne zone Novog Pazara. Obzirom na uslove i kontekst, problem istraživanja predstavlja ispitivanje uticaja koji su proizveli rešenje centralne zone Novog Pazara. Osnovni hipotetički stav ovog rada jeste da iako je rešenje centralne zone Novog Pazara nastajalo u okviru programa socijalističkog društva, u periodu jugoslovenskog modernizma, ono u vizuelnom i funkcionalnom smislu ne predstavlja tipično obeležje tog perioda, ali zadržava osnovne programske postulate preuređenja gradskih sredina u Jugoslaviji. Studijom slučaja navedenog dela grada, tačnije varijantnih rešenja centralne zone grada, njihovom analizom i kritičkim tumačenjem dolazi se do zaključka da rešenje predstavlja značajno i tipično delo modernizma u jugoslaviji, ali sa promenjenim opštim karakteristikama, nastalim tokom projektovanja.
srpski
2018
© All rights reserved
Ključne reči: Jugoslavija, Modernizam, Novi Pazar, gradski centar, Tomislav Milovanović