Zazornost balkanske lepote
Zaključak Ujedinjujući ravni društvenog, psihološkog i umetničkog – u ovom slučaju filmskog i književnog teksta – u sferi zazornosti, Julija Kristeva daje odgovor da umetnost ima pročišćujuću ulogu kulture, odnosno katarze (od) zazornog (1989: 25). U takvom čitanju naše studije slučaja, uočavamo duboko prožimanje lokalnih odlika kroz složene mreže drugosti na Balkanu, koje nalaze svoje etničko, religijsko, društveno-tradicijsko i psihološko čvorište u ženskoj lepoti – fizičkoj pojavnosti i mladosti, ali i nezavisnom duhu, zajedno tvoreći fenomen femme fatale, koji tek zaokružen subverzivno deluje na postojeći poredak. Ako je i sama neophodan deo društva sa striktno određenom ulogom, svakim odstupanjem od definisanih pozicija ženska lepota budi podsvesne i atavističke težnje, koje aktiviraju zazornost, ali istovremeno stvaraju krizu pojedinca i društva. U takvoj situaciji, balkanska femme fatale nužno strada (fizički ili psihički) ili, kao demonizovani predator koji prelazi u sferu onostranog, uspeva da pobegne, u oba slučaja napuštajući zajednicu. Fenomen zazorne lepote je stabilan, opstaje bez obzira na istorijski i društveni kontekst i nominalno veće slobode savremenog doba, u kome pojava novih tehnologija i urbanog okruženja samo menja, odnosno proširuje oblast zazorne lepote i njene tragičnosti, prelivajući se u svet digitalnog.
srpski
2019
© All rights reserved