Modni i pomodni Beograd u delu Milice Jakovljević Mir Jam
Zaključak Mirjana Detelić pruža odbranu Mir Jam, ukazujući na besmislenost provere romana Jakovljevićeve prema merilima klasične srpske književnosti, ili još dalje prema merilima nabujale avangarde. U tom ključu možemo otići korak dalje i uprkos svemu povezati tekstove Mir Jam i avangradu kao uporedive reakcije na duhovni preokret i kulturološku razdelnicu koju je doneo Veliki rat. U danima posle rata, danima užurbanosti novih okolnosti života, za mlade i obrazovane, evropski orijentisane generacije bio je podsticaj da pronađu i iznesu „raznovrsna, pa i protivrečna gledišta kroz koja se to vreme, njegov duh i ritam, sagledavaju i iskazuju”. Na jednoj strani, pribegavaju „osporavanju ustaljenje slike sveta, negaciji klasičnog izraza i potrebi za isticanjem umetnikove ličnosti [...] na incidentan način predstavlja nemir, teskobu i htenja novog čoveka.” Na drugoj strani, naspram apsurdnog doživljaja sveta u koji je „čovek bačen [...] bez pravih vrednosti i cilja” i pripadajućeg mu teksta koji „gube ravnotežu i sklad” (Pijanović 2014: 292−294), stoji strukturalna potreba trivijalne književnosti za nesporno (malo)građanskim i (melo)dramskim ponovnim pronalaženjem reda i harmonije u velikom gradu. Konsekventno, slika Beograda jeste slika građanskog Beograda u pokušaju evropskog razvoja predočena iz optike (još uvek) nesnađene i neprihvaćene došljakinje. Melodramski raskol želim (da budem evropska beograđanka) i mogu (da ne mogu da se otresem duha konzervativne varošice) ipak delatne i umereno pobunjene junakinje prepoznatljiva je projekcija intimnog rascepa Milice Jakovljević. U privatnom životu, dolazak u Beograd doneo joj je slobodu ponašanja (brojne veze, bogat društveni život, status javne ličnosti itd.) i emancipatorske ideje koje pak (dozvolićemo sebi spekulaciju) nisu potisnule intimnu želju za tradicionalnim – brakom, decom, ulogom supruge i majke u (polu)zamišljenoj beogradskoj idili. Želje neispunjene u stvarnosti ona ispisuje na stranicama romana koji u melodramskom tonu donose eroziju granica želim i mogu, kao i efemerno zadovoljstvo ispunjenja želja.13 Tada na jednoj strani ostaje živopisna spisateljica Mir Jam, praćena mešavinom odobravanja, podsmeha, ignorisanja i odbacivanja u modnom i pomodnom građanskom Beogradu, a na drugoj malograđanski melodramski happy end njenih romana. Gradski pejzaž i život poluimaginarnog grada oslikani su u još širem rasponu sjaja i beda realnog grada, koji povezuje najbolje vrednosti Balkana i Evrope (što može da zvuči i kao zenitizam!) i mesto u koje dolaze oni „koji maštaju o sreći” i tu nalaze ostvarenje sreće. Moderni, evropeizirani i urbanizovani grad prepoznat je kao suprotnost ruralnom i folklornom, šumadijsko-balkanskoj tradiciji, a pod ograničeno uspelim kosmopolitskim uticajem popularne kulture „sa zapada”. Epski, muški i ratnički beli grad je fikcijom i fakcijom preobražen u poprište ženske borbe za novo doba koja na stranicama koje potpisuje Milica Jakovljević nose i pad u (malo)građansko, (melodramsko), trivijalno en vogue tj. u popularno, čija popularnost traje i danas.
srpski
2021
© All rights reserved
Beograd, Mir Jam, sentimentalna proza, evropeizacija, modernost, Srbija između dva svetska rata