Naslov (srp)

Proučavanje deminucije u turskom jeziku s tvorbenog, semantičkog i pragmatičkog aspekta : doktorska disertacija

Autor

Ristić Bojanić, Smiljana, 1983-, 58273545

Doprinosi

Teodosijević, Mirjana, 1951-, 12357735

Opis (srp)

Predmet istraživanja u ovom radu je deminucija u turskom jeziku. Lingvističko proučavanje kategorije deminutivnih izvedenica izvršeno je s tri aspekta: tvorbenog, semantičkog i pragmatičkog. Eklektički pristup bavljenju ovom temom je proizašao kao rezultat dosadašnjih istraživanja različitih usmerenja. Deminucija se u ovom radu posmatra sa sinhronijskog stanovišta oslanjajući se na primere ekscerpirane iz korpusa književno-umetničkog, publicističkog, naučnog i razgovornog funkcionalnog stila. Deminutivi predstavljaju stilski markirane izvedenice koje pripadaju sferi subjektivne ocene. Osnovno značenje koje deminutivne forme iskazuju je umanjenje, tačnije mala fizička veličina, a zatim i seme „slab, jadan, mlad, nejak“ i sl. Međutim, deminutivi su takođe i deo emotivno obojenih iskaza kojima se izriče, pre svega, pozitivan stav – simpatija, sažaljenje, naklonost, familijarnost, nežnost, ali i negativno obojen stav, koji bi mogao da se tumači kao nipodaštavanje ili poruga. U radu se polazi od utvrđivanja tvorbenih karakteristika deminutivnih izvedenica, a zatim se vrši detaljna analiza tvorbene strukture i semantičke spojivosti tvorbenih morfema. Pored imenica, prideva i priloga kao vrsta reči koje se najčešće deminuiranju, analizira se i tvorbena i semantička spojivost ostalih vrsta reči (poput zamenica, postpozicija, uzvika i dr) i deminutivno-hipokorističkih sufiksa. Imajući u vidu da je deminucija u turskom jeziku proučavana uglavnom sa aspekta morfologije, u ovom radu se analizira i lepeza različitih semantičkih realizacija deminutiva i time ukazuje na polisemantičku crtu deminutivnih oblika u turskom. Posebno se skreće pažnja na denotativna i konotativna značenja deminutiva. Analizirani su hipokoristici, kao prirodni pratioci deminutiva. S druge strane, ukazuje se i na leksikalizaciju imeničkih deminutiva, kao na pojavu koja je česta u turskom jeziku. Naime, turski je, zahvaljujući svojoj aglutinativnoj strukturi, vrlo pogodan za lako građenje novih leksema, te tvorba reči putem sufiksacije predstavlja jedan od najproduktivnijih načina za proširenje leksičkog fonda. Leksikalizacija izvedenica koje su formalno izgrađene pomoću deminutivnih nastavaka u najvećem broju slučajeva podrazumeva imenice. S leksikološkog aspekta se posmatraju termini formirani pomoću nekih od deminutivnih sufiksa, kao i lekseme poput žargonizama, neologizama, okazionalizama, koje se nalaze na periferiji leksičkog sistema. Poseban osvrt se pruža na deminutivno-hipokorističke izvedenice u okviru žargonske leksike. Jedan od najznačajnijih ciljeva ovog rada bilo je da i se opišu i analiziraju bogata pragmatička značenja deminutivno-hipokorističkih izvedenica koja se realizuju u različitim kontekstima i komunikativnim situacijama. Pored osnovnog značenja „mali“, utvrđuje se i ekspresivna vrednost deminutivnih izvedenica u njihovim različitim realizacijama – u jeziku svakodnevne usmene i pismene komunikacije, u žargonu, oslovljavanju, u dečijem jeziku i dečijoj književnosti itd. Ukazuje se i na specifičnosti upotrebe deminutiva u kratkim formama narodne književnosti. Posebno se analiziraju deminutivno-hipokoristički oblici koji se javljaju u familijarnom obraćanju u turskom. Ilokutivni efekat koji se postiže upotrebom deminutiva analiziran je i objašnjen na primerima ekscerpiranim iz jezika svakodnevne komunikacije i književnih dela.

Opis (srp)

Lingvistika - Turkologija / Linguistics - Turkology Datum odbrane: null

Opis (eng)

This study is based on research related to the use of diminution in the Turkish language. A linguistic analysis of the category of words derived by diminution has been carried out from a threefold perspective: that of word-formation, semantics and pragmatics. The eclectic approach to addressing this topic has emerged as a result of previous research conducted across various fields. The paper studies diminution from a synchronic point of view by relying on examples taken from a whole host of literary-artistic, journalistic, scientific and conversational functional styles. Diminutives are stylistically marked, derived words associated with the sphere of subjective judgement. The primary meaning of diminutive forms is reduction, more accurately physical ‘smallness’, and further, they may denote semantic units such as ‘weak, miserable, young, feeble’ etc. Nevertheless, diminutives are also part of emotionally coloured statements expressing, primarily, a positive attitude – of affection, sympathy, fondness, familiarity, gentleness – but also a negatively coloured attitude that might be interpreted as disparagement or ridicule. The paper begins by determining the formative characteristics of words derived by diminution, and continues with a thorough analysis of the formative/derivational structure and semantic connectivity of formative morphemes. Aside from nouns, adjectives and adverbs, both the creative and semantic compatibility of other types of words (such as pronouns, postpositions, exclamations, etc.) as well as diminutive-hypocoristic suffixes, are also analyzed, since those are words that are most often transposed into diminutive forms. Bearing in mind the fact that diminution in the Turkish language to date has been mainly studied from the standpoint of morphology, this paper also addresses a range of different semantic diminutive actualizations and thus lays special stress on the polysemic characteristic of diminutive forms in the Turkish language. Particular attention is paid to their denotative and connotative meaning. Hypocoristics, being natural companions to diminutives, are also analysed. Lexicalization of noun diminutives is also emphasized as a phenomenon that is common in the Turkish language. Moreover, owing to its agglutinative structure, the Turkish language is extremely suited to the formation of new lexemes so that suffixation stands as one of the most productive word-forming processes for the expansion of the fund of lexical items. In most cases, the lexicalization of derivatives, which are formally constructed using diminutive suffixes, involves nouns. Terms formed by some diminutive suffixes are observed from a lexicological perspective, as well as lexemes such as jargon words, neologisms, occasionalisms, which are on the margins of the lexical system. Special reference is given to diminutive-hypocoristic-derived words within the scope of jargon lexicon. One of the most important goals of this paper is to both describe and analyze the many and varied pragmatic meanings behind diminutive-hypocoristic derivatives actualized across different contexts and communicative situations. Aside from its basic meaning "small", the expressive value of diminutive derivatives is determined in their various actualizations - in the language of everyday oral and written communication, in jargon, when addressing people, in children's language and children's literature, etc. Special stress is also laid on the specific use of diminutives in short forms of folk literature. Special attention is devoted to the analysis of diminutive-hypocoristic word forms denoting familiarity in the Turkish language. The illocutionary effect achieved by using diminutives is analyzed and explained, providing ample examples excerpted from the language of everyday communication and literary works.

Jezik

srpski

Datum

2020

Licenca

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY-NC-ND 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo - Nekomercijalno - Bez prerada 2.0 Austria License.

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.0/at/legalcode

Predmet

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Turski jezik

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Leksikologija

Turkish language, diminuition, diminutive, hypocoristic, word-formation, semantics,pragmatics

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Turski jezik

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Leksikologija

turski jezik, deminucija, deminutiv, hipokoristik, tvorba reči, semantika, pragmatika