Naslov (srp)

Shvatanje medijatizacije u teoriji umreženog društva Manuela Kastelsa : doktorska disertacija

Autor

Mlađenović, Nikola, 1984- 6717031

Doprinosi

Milivojević, Snježana, 1956- 13450087
Миливојевић, Сњежана, 1956- 13450087
Radojković, Miroljub, 1949- 13444455
Радојковић, Мирољуб, 1949- 13444455
Petrović, Dalibor, 1973- 7750759
Петровић, Далибор, 1973- 7750759

Opis (eng)

Mediatization research is concerned with theorising the interplay between media and communication change on the one hand, and social and cultural change on the other hand. The goal is to find the media’s role in this complex interrelationship. This nexus of influences has been examined by many authors, and mediatization researchers have relied on the findings of sociologists such as Anthony Giddens, Pierre Bourdieu or Bruno Latour. Manuel Castells is a researcher focused on the relationship between media and society. This dissertation seeks to reconstruct his view of mediatization process. His and mediatization research both seek to capture the role of the media in the society, and both have been accused of apparent lack of critical perspective. The dissertation examines this in two ways. First, by examining existing critical theories, such as Frankfurt school, poststructuralism and cultural studies, as well as medium theory, in order to critically conceptualize the interplay of the media, society and culture. The dissertation then moves to the analysis of Castells’ theory. Following four major themes of media studies (text, audience/users, technology and political economy), the dissertation proposes three elements of media logic (symbolic, social and techno-logic), and underlines the need for the context sensitive research. The network society provides the sociological foundation for the mediatization process. It will show its critical potential when it comes to symbolic and social domination and the role of media in the reproduction of power. In the introductory chapter, I identified the main features of Castells’ work and mediatization theory, described the research problem and proposed a working hypothesis. The second chapter discusses the current mediatization research: the institutional, cultural and material approach. In third chapter I examined Frankfurt school’s critical theory, postructuralism (Baudrillard, Lyotard, Deleuze, Derrida), British cultural studies (Wiliams, Hall) and medium theory (Innis, McLuhan, Kittler), in order to upgrade the understanding of the interplay of media, culture and society, and prepare the theoretical framework for the examination of Castells’ contribution to 7 mediatization. In fourth chapter I discuss Castells’ view of the relation between the state, civil society and the market, which is essential for understanding the media’s role. Then I examine the fusion of communication technology, culture, economy and politics. His view of globalization will provide the basis for analysis of corporate multimedia system, its oligopolistic but dynamic nature. The chapter introduces the concept of mass self-communication and analyses the tension between corporate and user domains. The focus of fifth chapter is the culture of real virtuality, based on the convergence of information and culture industry, news and social media, that embody a great “historical supertext” where all cognitive patterns are connected. Media are at the center of this symbolic power. The chapter examines the features of this culture, the worldview that is produced by the media, as well as the users themselves, their creativity or alienation and the possibility of resistance. Last two parts examine the mediatization of politics and the relation between identity and media use. Sixth chapter deals with the possibility of change induced by alternative social actors. It shows that the greatest social and cultural change was produced by the most powerful actors, like in the case of Iraq war propaganda. It shows the media changes on the level of mediation, the relation of corporate media and the political actors, as well as the rise of partisan media. Then the chapter turns to social movements such as Occupy Wall Street or ecological organizations. Occupy is compared to the Tahrir square events, in relation to news media role, the power of mass-self and face-to-face communication. The conclusion of the dissertation provides in detail the critical model of mediatization, as well as highlights the Castells’ contribution and relevance for understanding the mediatization process.

Opis (srp)

Medijatizacijski pristup istražuje međuigru medijskih i komunikacionih promena, s jedne strane, i društvenih i kulturnih promena s druge strane. U fokusu je definisanje uloge medija u tom kompleksnom međuodnosu, koji su proučavali mnogi autori, a istraživači medijatizacije se oslanjaju ponajviše na teorije Entonija Gidensa, Pjera Burdijea i Bruna Latura. Manuel Kastels je takođe fokusiran na odnos medija i društva a u ovoj disertaciji rekonstruiše se njegovo viđenje medijatizacijskog procesa. Kao i istraživači medijatizacije, Kastels polazi od uloge medija i komunikacije kada problematizuje promene u savremenom svetu, a takođe je optuživan za izvesni nedostatak kritičke perspektive. Istraživanje se u disertaciji obavlja na dva nivoa. Prvo se analiziraju kritičke teorije Frankfurtske škole, poststrukturalizma i kulturnih studija, kao i različite verzije medium teorije, da bi se kritički konceptualizovala interakcija medija, društva i kulture. Potom se okreće analizi Kastelsove teorije. Prateći četiri velike teme studija medija (sadržaj, publiku, tehnologiju i političku ekonomiju), predložena je trijada medijske logike (simbolička, socijalna i tehno-logika), i naglašena potreba za razmatranjem konteksta analiziranog fenomena. Umreženo društvo omogućava sociološko utemeljenje za proučavanje medijatizacije i kritičko razmatranje problema simboličke i socijalne dominacije i uloge medija u reprodukciji moći. U uvodu su predstavljene glavne karakteristike Kastelsove i teorije medijatizacije, opisan istraživački problem i predložena osnovnu hipotezu. U drugom poglavlju razmotreno je trenutno stanje u proučavanju medijatizacije: institucionalni, kulturalni i materijalni pristup. U trećem poglavlju analizirao sam kritičku teoriju Frankfurtske škole, poststrukturalizam (Bodrijar, Liotar, Delez, Derida), britanske kulturne studije (Vilijams, Hol) i medium teoriju (Inis, Mekluan, Kitler), kako bih kritički nadgradio razumevanje međuigre medija, kulture i društva, te pripremio teorijski okvir za proučavanje Kastelsovog doprinosa shvatanju medijatizacije. U četvrtom poglavlju ispitano je Kastelsovo viđenje odnosa države, civilnog društva i tržišta, što je neophodno za razumevanje uloge medija. Takođe, razmotrena je 5 fuzija komunikacione tehnologije, kulture, ekonomije i politike. Kastelsovo viđenje globalizacije omogućilo je analizu korporativnog multimedijskog sistema, njegovu oligopolističku kao i dinamičku prirodu. Poglavlje je uvelo i koncept masovne samokomunikacije i analiziralo tenziju između korporativnog i korisničkog domena. Fokus petog poglavlja je kultura stvarne virtualnosti, bazirana na konvergenciji računarske i industrije kulture, informative i socijalnih medija, koji otelovljavaju „istorijski supertekst“ koji po Kastelsu povezuje sve kognitivne obrasce. Mediji su stoga centralni za simboličku moć. Poglavlje razmatra karakteristike ove kulture, svetonazor koji mediji proizvode, kao i ulogu korisnika, bilo kreativnu ili postvarujuću. Poslednja dva dela koncentrisana su na medijatizaciju politike i odnos identiteta i korišćenja medija. Šesto poglavlje istražilo je potencijal alternativnih društvenih aktera za promene. Pokazalo se da najznačajnije socijalne i kulturne transformacije proizvode najmoćniji akteri, kao u slučaju ratne propagande u Iraku. Razmotrene su medijske promene prvo na samom terenu, na nivou medijacije, potom je usledila analiza o poslovnim odnosima korporativnih medija i političkih aktera, kao i o porastu broja pristrasnih medija. Poglavlje se bavilo i ispitivanjem društvenih pokreta poput Occupy Wall Street ili ekoloških organizacija. Occupy je komparativno analiziran sa dešavanjima tokom Arapskog proleća u Kairu, u pogledu uloge medijskih organizacija, kao i moći masovne samokomunikacije ili neposredne interakcije. Zaključak disertacije detaljnije izlaže kritički model medijatizacije i naglašava Kastelsov doprinos i značaj za razumevanje medijatizacijskog procesa.

Opis (srp)

Političke nauke - Komunikologija i informatika / Political science - Communication and informatics Datum odbrane: 30.11.2018.

Jezik

srpski

Datum

2018

Licenca

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY-NC-ND 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo - Nekomercijalno - Bez prerada 2.0 Austria License.

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/2.0/at/legalcode

Predmet

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Političke nauke

Manuel Castells, mediatization, critical theory, network society, mass self-communication, media logic, social movements

OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Političke nauke

Manuel Kastels, medijatizacija, kritička teorija, umreženo društvo, masovna samokomunikacija, medijska logika, društveni pokreti