Klinički značaj molekularne dijagnostike toksoplazmoze kod visokorizičnih bolesnika : doktorska disertacija
Štajner, Tijana A., 1980-
Đurković-Đaković, Olgica
Mitrović, Sanja, 1958-
Vujić, Dragana, 1960-
Kontić-Vučinić, Olivera, 1965-
Matić, Gordana, 1953-
Toxoplasma gondii je ubikvitarna parazitska protozoa, izazivač toksoplazmoze, jedne od najrasprostranjenijih zoonoza. Posebno osetljive na infekciju T. gondii su one kategorije populacije koje karakteriše nesposobnost imunskog sistema da kontroliše infekciju, a to su fetus, kod koga zbog nezrelosti imunskog sistema dolazi do neometane proliferacije parazita, i imunosuprimirane osobe, kod kojih prestanak imunskog nadzora dovodi do reaktivacije latentne infekcije. U ovim visokorizičnim kategorijama toksoplazmoza je skopčana sa ozbiljnim kliničkim posledicama koje se u slučaju pravovremene laboratorijske dijagnoze mogu prevenirati ili otkloniti primenom specifične terapije. Stoga je osnovni cilj ovog istraživanja podrazumevao implementaciju i sledstvenu evaluaciju kliničkog značaja molekularne detekcije parazita u sklopu algoritma za dijagnostiku kongenitalne (KT) i reaktivirane toksoplazmoze. U cilju evaluacije metoda za dijagnostiku kongenitalne toksoplazmoze (KT), ispitivani su uzorci periferne krvi 80 trudnica, 60 uzoraka plodove vode, 5 uzoraka fetalne krvi, uzorci periferne krvi 55 novorođenčadi kao i uzorci periferne krvi 16 porodilja. U odsustvu organizovanog skrininga na toksoplazmozu trudnica u Srbiji, većina je upućivana na serološko ispitivanje u poodmakloj trudnoći (77,5%), dok su odstupanja u uobičajenoj dinamici specifičnih antitela detektovana kod više od četvrtine slučajeva (27%). Time je naglašena važnost primene dijagnostičkih kriterijuma za određivanje vremena infekcije u odnosu na začeće. Upravo takvi kriterijumi, na osnovu kojih se procenjuje potreba za prenatalnom dijagnostikom KT u konkretnom slučaju, predstavljeni su u ovom radu. Kod većine trudnica koje su ispitivane u cilju procene rizika po plod, vreme infekcije je određeno na perikonceptualni period (70%), imajući za posledicu KT ploda u gotovo trećini slučajeva (29%). Primenom optimizovanog qPCR protokola, prenatalna dijagnoza KT postavljena je u 85% slučajeva. Plodova voda je potvrđena kao optimalan dijagnostički materijal, a uticaj terapije spiramicinom na efikasnost molekularne dijagnostike odbačen. Molekularna dijagnostika u ranom postnatalnom periodu doprinela je potvrdi KT u 71,4% ispitivane novorođenčadi. Statistička potvrda nadmoći molekularne u odnosu na konvencionalnu direktnu dijagnostiku KT ilustrovana je osetljivošću qPCR od 80%, naspram osetljivosti biološkog ogleda od 41,7%, uz 100% specifičnost i PPV, kao i visoku NPV (91,1%). Ipak, učešće biološkog ogleda u dijagnostičkom algoritmu pokazalo se nužnim, posebno ukoliko se kao materijal za dijagnostiku KT koristi krv...
Medicina / Medicine Datum odbrane: 31.08.2016.
srpski
2016
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo 2.0 Austria License.
http://creativecommons.org/licenses/by/2.0/at/legalcode
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Ginekologija
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Parazitske infekcije
Toxoplasma gondii, toxoplasmosis, pregnancy, fetus, amniotic fluid, transplantation,HSCT, reactivation, molecular diagnostics, qPCR
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Ginekologija
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Parazitske infekcije
Toxoplasma gondii, toksoplazmoza, trudnoća, fetus, plodova voda,transplantacija, HSCT, reaktivacija, molekularna dijagnostika, qPCR
616.993:618.2(043.3)