Motivaciona uverenja i uključenost roditelja u dečije obrazovanje kao prediktori školskih postignuća učenika : doktorska disertacija
Bodroški Spariosu, Biljana, 1965-
Senić Ružić, Mirjana, 1980-
Lalić-Vučetić, Nataša, 1971-
Spasenović, Vera, 1967-
Vranješević, Jelena, 1969-
Scientific research and empirical practice consistently confirm that a harmonious, organized relationship between family and school contributes to school achievements and developmental outcomes of students. Starting from the belief that in the modern, constantly changing social context, the family and the school cannot successfully fulfill their educational role in the child's life independently, the concept of parental involvement in children's education is introduced into the educational discourse. Parental involvement emphasizes the value and importance of the shared responsibilities of parents and teachers for the outcomes of children's education and development, and is also interpreted as a means of realizing partnership activities between family and school. The topic of this paper is the relationship between family and school conceptualized as parental involvement in children's education and is examined in relation to predictors and outcomes, starting from different perspectives of the participants in the process.The methodological part of the work is based on scientific and empirical knowledge from the field of parental involvement in children's education. These findings contributed to the construction of an integrated research model based on the factors of the process model of parental involvement by Kathleen Hoover-Dempsey and Howard Sandler and the overlapping spheres of influence model by Joyce Epstein. By "reading" from the bottom up, the integrated model suggests a research problem based on examining the relationship between key variables, motivational beliefs, parental involvement in children's education, and student achievement, as well as their specific characteristics, components, and dimensions. The goal of the research included examining the effect of the mediating role of parental involvement in children's education in the connection between parents' motivational beliefs and students' school achievements. The research was carried out in Belgrade elementary schools and included a sample of 253 parents of students in the seventh and eighth grades, as well as class teachers. The research results suggest the possibility, necessity and importance of acting on the unique characteristics and components of parents' motivational beliefs, as predictors of effective parental involvement in children's education.The result of the research indicates that the effect of the mediating role of parental involvement in children's education in relation to the connection between motivational beliefs of parents and school achievements of students is partial. More precisely, it wasestablished that predicting school success and social competence of students through the scales of parents' motivational beliefs, with the mediating role of parental involvement, ispossible, but so that beliefs about activities within the role predict school success through parental involvement (indirectly), i.e. there is a mediating role of parental involvement. involvement, while parental self-efficacy predicts school success directly (no mediation of involvement). It was also established that beliefs about role activity lead to greater parental involvement, which further leads to lower school success. The obtained result of the research suggests that parents of students with lower school performance communicate with the school more often, but without positive outcomes, that is, the effects are not reflected on the student's school performance. This could mean that it is necessary to consider how parents are involved in children's education, with what activities. The result of the research indicates that higher self-efficacy of parents directly leads to higher school success, that is, that parental involvement in children's education does not play a mediating role.Summarizing the results of the research, it was established that parental involvement in the education of children of older primary school age is based on intervention activities in situations where there is a "problem" of learning, that it is desirable to act on the self-efficacy of parents of students with lower school success, which can contribute to positive student outcomes. The research confirmed the importance of the role of the family (parents) and family-specific resources in the area of the development of social competence of children (students), which raises the question of the role and importance of the school, that is, school-initiated activities of parental involvement in children's education.
Naučna istraživanja i empirijska praksa konzistentno potvrđuju da usklađen, organizovan odnos porodice i škole doprinosi školskim postignućima i razvojnim ishodima učenika. Polazeći od uverenja da u savremenom stalno menjajućem društvenom kontekstu porodica i škola ne mogu uspešno samostalno ostvarivati obrazovno-vaspitnu ulogu u životu deteta, u obrazovni diskurs zapadnih zemalja sveta uvodi se koncept roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje. Roditeljska uključenost naglašava vrednost i značaj podeljenih odgovornosti roditelja i nastavnika za ishode dečijeg obrazovanja i razvoja, a tumači se i kao sredstvo realizacije partnerskih aktivnosti porodice i škole. U skladu sa tim, tema ovog rada je odnos porodice i škole konceptualizovan kao roditeljska uključenost u dečije obrazovanje i ispituje se u vezi sa prediktorima i ishodima, polazeći od različitih perspektiva učesnika procesa.Metodološki deo rada zasnovan je na naučnim i empirijskim saznanjima iz oblasti roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje. Ova saznanja doprinela su konstruisanju integrisanog istraživačkog modela utemeljenog na činiocima procesnog modela roditeljske uključenosti autora Ketlin Huver-Dempsei i Hauard Sendlera i modela preklapajućih sfera uticaja autorke Džojs Epštajn. „Čitanjem” od osnove ka vrhu integrisani model sugeriše problem istraživanja zasnovan na ispitivanju odnosa ključnih varijabli, motivacionih uverenja, uključenosti roditelja u dečije obrazovanje i školskih postignuća učenika, kao i njihovih specifičnih karakteristika, komponenti i dimenzija. Cilj istraživanja je podrazumevao ispitivanje efekta medijatorske uloge roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje u povezanosti motivacionih uverenja roditelja i školskih postignuća učenika. Istraživanje je realizovano u beogradskim osnovnim školama i obuhvatilo je uzorak od 253 roditelja učenika sedmog i osmog razreda, kao i odeljenjske starešine učenika. Rezultati istraživanja sugerišu mogućnost, neophodnost i značaj delovanja na jedinstvene karakteristike i komponente motivacionih uverenja roditelja, kao prediktora efektivne roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje.Rezultat istraživanja ukazuje da je efekat medijatorske uloge roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje u odnosu na povezanost motivacionih uverenja roditelja i školskih postignuća učenika delimičan. Preciznije, ustanovljeno je da je predviđanje školskog uspeha i socijalne kompetentnosti učenika preko skala motivacionih uverenja roditelja, uz medijatorsku ulogu roditeljske uključenosti moguće, ali tako da uverenja o aktivnosti u okviru uloge predviđaju školski uspeh preko roditeljske uključenosti (indirektno), odnosno postoji medijaciona uloga roditeljske uključenosti, dok samoefikasnost roditelja predviđaškolski uspeh direktno (nema medijacije uključenosti). Ustanovljeno je i da uverenja o aktivnosti u okviru uloge vode većoj roditeljskoj uključenosti, a ona dalje vodi manjem školskom uspehu. Dobijeni rezultat istraživanja sugeriše da roditelji učenika sa nižim školskim uspehom češće komuniciraju sa školom, ali bez pozitivnih ishoda, odnosno efekti se ne reflektuju na školski uspeh učenika. To bi moglo značiti da je neophodno razmotriti kako se roditelji uključuju u dečije obrazovanje, kojim aktivnostima. Rezultat istraživanja ukazuje i da veća samoefikasnost roditelja direktno vodi većem školskom uspehu, odnosno da roditeljska uključenost u dečije obrazovanje nema medijatorsku ulogu.Sumiranjem rezultata istraživanja ustanovljeno je da se roditeljska uključenost u obrazovanje dece starijeg osnovnoškolskog uzrasta zasniva na interventnim aktivnostima u situacijama kada postoji „problem” učenja, da je poželjno delovati na samoefikasnost roditelja učenika nižeg školskog uspeha čime se može doprineti pozitivnim ishodima učenika. Istraživanjem je potvrđen značaj uloge porodice (roditelja) i porodično specifičnih resursa u oblasti razvoja socijalne kompetentnosti dece (učenika), što otvara pitanje uloga i značaja škole odnosno školski iniciranih aktivnosti roditeljske uključenosti u dečije obrazovanje.
Pedagogija - Porodična pedagogija / Pedagogy- Family pedagogy Datum odbrane: 04.02.2025.
srpski
2025
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY-NC-ND 3.0 AT - Creative Commons Autorstvo - Nekomercijalno - Bez prerada 3.0 Austria License.
http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/at/legalcode
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Pedagoške discipline
family-school relationship models, parental involvement in children's education, process model of parental involvement, overlapping spheres of influence, integrated research model, parental involvement activities, motivational beliefs of parents, school achievements of students
OSNO - Opšta sistematizacija naučnih oblasti, Pedagoške discipline
modeli odnosa porodice i škole, roditeljska uključenost u dečije obrazovanje, procesni model roditeljske uključenosti, preklapajuće sfere uticaja, integrisani istraživački model, aktivnosti roditeljske uključenosti, motivaciona uverenja roditelja, školska postignuća učenika