Naslov (ara)

Kīmiya s-sa‘āda

Autor

al-Ġazzālîaṭ-Ṭūsî, Muḥammad ibn Muḥammad ibn Muḥammad

Doprinosi

ibn Muhammad Tuqatî, Musa

Opis (eng)

Sufi practices, while attractive to some, are not a means for gaining knowledge. The traditional scholars of Sufism hold it as absolutely axiomatic that knowledge of God is not a psychological state generated through breath control. Thus, practice of "techniques" is not the cause, but instead the occasion for such knowledge to be obtained (if at all), given proper prerequisites and proper guidance by a master of the way. Furthermore, the emphasis on practices may obscure a far more important fact: The seeker is, ina sense, to become a broken person, stripped of all habits through the practice of (in the words of Imam Al-Ghazali words) solitude, silence, sleeplessness, and hunger. Year of publishing: 1757.

Opis (srp)

Iako je nekima privlačna, sufijska praksa nije sredstvo za sticanje znanja. Tradicionalni izučavaoci sufizma smatraju potpuno nepobitnim da spoznaja Boga nije psihološko stanje koje se stekne kontrolom disanja. Shodno tome, primena tehnka nije uzrok već umesto toga prilika da se takvo znanje stekne (ako do toga uopšte dođe) pošto se dobiju ispravna sredstva i vođstvo učitelja na tom putu. Uz to, prenaglašavanje praktičnog pristupa može zamagliti daleko važniju činjenicu: tragalac treba, u izvosnom smislu, da postane razbijena osoba, lišena svih navika posredstvom vežbi (rečima imama al-Gazalija) usamljenosti, ćutnje, nespavanja i gladi. Godina izdavanja: 1757.

Jezik

arapski

Datum

2012-03-22T13:29:31.563Z

Licenca

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo 2.0 Austria License.

http://creativecommons.org/licenses/by/2.0/at/legalcode