Dibage-i Šahidi
, Šahidi
ibn Ömer Hoca, Hüseyin
Kao u većini turskih jezika islamske zajednice, u početku arapske pozajmice nisu bile rezultat direktnoj izloženosti osmanskog turskog arapskom jeziku što je činjenica koja je uočena u tipično persijskoj fonološkoj mutaciji reči arapskog porekla. Konzervacija arhaičnih fonoloških osobina arapskih pozajmica pri tom još nagoveštava da je persijski sa arapskim pozajmicama apsorbovan u osmanskom turskom u veoma ranom periodu dok su govornici još bili naseljeni u severoistočnoj Persiji pre migracije islamskih turskih plemena na zapad. Godina izdavanja: 1629.
As in most other Turkic languages of Islamic communities, initially the Arabic borrowings were not the result of a direct exposure of Ottoman Turkish to Arabic, a fact that is evidenced by the typically Persian phonological mutation of the words of Arabic origin. The conservation of archaic phonological features of the Arabic borrowings furthermore suggests that Arabic-incorporated Persian was absorbed into pre-Ottoman Turkic at an early stage, when the speakers were still located to the northeast of Persia, prior to the westward migration of the Islamic Turkic tribes. Year of publishing: 1629.
turski
2012-03-21T08:29:50.482Z
Ovo delo je licencirano pod uslovima licence
Creative Commons CC BY 2.0 AT - Creative Commons Autorstvo 2.0 Austria License.
http://creativecommons.org/licenses/by/2.0/at/legalcode